Pogled u prošlost: “Shakespeare In Love“

Pogled u prošlost: “Shakespeare In Love“

Piše: Marko Njegić

Omotnica u ruci prezentera Harrisona Forda na dodjeli Oscara 1999. skrivala je pobjednika u kategoriji najboljeg filma. Sve je ukazivalo na to da će Ford nakon onoga "... and the Oscar goes to..." izgovoriti Spašavanje vojnika Ryana. Ratni ep Stevena Spielberga Saving Private Ryan slovio je za sigurnog dobitnika kao veliki, značajni, žanrovski prijelomni film u režiji jednog od najjačih hollywoodskih redatelja. Činilo se da slijedi repriza 1994., kad je najboljim filmom proglašena Schindlerova lista, a prezenter je također bio Ford, koji je sa Spielbergom snimio serijal o Indiani Jonesu. Pet godina kasnije Ford je ponovno rekao "... and the Oscar goes to..." i počeo otvarati omotnicu, ali ovaj put nije pročitao naslov Spielbergova filma. Pobijedio je Zaljubljeni Shakespeare (Shakespeare In Love, 1998.).

Mali film odnio je zlatni kipić i priredio dotad najveće iznenađenje u povijesti dodjele. Nitko to nije očekivao, počevši od Forda. No, s vremenom se ta pobjeda pokazala Pirovom i Zaljubljeni Shakespeare je nakon inicijalnog slavlja (ukupno sedam zlatnih kipića) postao jedan od najneslavnijih oskarovaca. Shakespeare In Love redovito zauzima vrh liste najnezasluženijih dobitnika Oscara zajedno s Fatalnom nesrećom ("preotela" kipić Planini Brokeback). Ne ide mu u prilog ni ime zloglasnog producenta Harveyja Weinsteina, koji je agresivnim marketingom i lobiranjem postavio temelje za modernu višemjesečnu oskarovsku kampanju. Naravno, Zaljubljeni Shakespeare nije trebao pobijediti pored superiornijeg Spašavanja vojnika Ryana (ili Tanke crvene linije), no njegova pobjeda nije posve zanemariva, retrospektivno gledano.

Tko zna bi li se na Oscarima dogodila tektonska promjena u novom mileniju na način da su se mali nezavisnjaci (Umjetnik, Spotlight, Moonlight, Parazit, Zemlja nomada) počeli pozlaćivati ispred velikih studijskih filmova koji su dominirali u devedesetima (Forrest Gump, Hrabro srce, Engleski pacijent, Titanic) i na početku dvijetisućitih (Gladijator, Genijalni um, Gospodar prstenova: Povratak kralja). Ni sam Shakespeare In Love nije zanemariv i ne zaslužuje biti tako omražen, dočekivan "na nož". Istina, nije smio dobiti Oscara pored "Ryana", ali je jako fin spoj kostimirane povijesne drame i romantične komedije na šekspirijanski način, pametan, šarmantan, satiričan, pa i subverzivan, prava poslastica za ljubitelje kinematografije, kazališta i književnosti zahvaljujući režiji Johna Maddena (Gospođa Brown), Oscarom nagrađenom scenariju dramatičara Toma Stopparda (Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi) i raspoloženim glumcima od Gwyneth Paltrow do Judi Dench (osvojile su zlatne kipiće za glavnu i sporednu žensku ulogu).

Priča koja otkriva genezu "Romea i Julije" vraća nas u London 1593., u "zlatne dane" elizabetinskog teatra, kad William Shakespeare (solidni Joseph Fiennes, Ralphov brat) još nije bio toliko uspješan, ni blizu kao Christopher Marlowe (Rupert Everett). Ipak, talent mladog pisca/dramatičara je prepoznat i Philip Henslowe (uvijek dobri Geoffrey Rush), vlasnik kazališta "Rose", čeka njegov "divan novi komad". To je "nova komedija Williama Shakespearea" radnog naslova "Romeo i Ethel, gusarova kći". "Zamijenjeni identiteti. Brodolom. Kralj gusara. Dio sa psom i pobjeda ljubavi", kliče Henslowe, opisujući komad iz kojeg će nastati "Romeo and Juliet" kao da radi "pitch" za film na sastanku u nekom holivudskom studiju.

Uvodni segment funkcionira kao "showbiz" satira i između redaka povlači insajdersku "backstage" paralelu između kazališnog Londona prošlosti i filmskog Hollywooda sadašnjosti tijekom pripreme predstave, od sklapanja budžeta do procesa okupljanja glumaca (neki od njih su tašte zvijezde poput Neda Alleyna; Ben Affleck) i poštovanja rokova. Međutim, Shakespeare muku muči s inspiracijom i ima ono što se danas zove spisateljska blokada. Treba mu muza. "Riječi, riječi... Nekoć sam iz riječi mogao praviti ljubav, navesti samostan na pobunu. Ostao sam bez nadahnuća, kao da mi je pero slomljeno", žali se Shakespeare svome terapeutu, koji u potonjoj konstataciji prepozna psihoseksualne konotacije. Doista, Shakespeare je izgubio inspiraciju i kamera u krupnom planu snima njegove prste od tinte kako pokušavaju stvarati riječi, ali ne ide.

Shakespeare zgužva papir i baci ga, a list padne tik do lubanje kakvu će Hamlet držati u ruci prilikom izgovaranja monologa "biti ili ne biti". To je jedna od nekoliko postmodernih "meta" referencija na Shakespeareove (buduće) komade, uključujući motive zamjene identiteta, prerušavanja itd. Film literarnog pedigrea općenito je dosta moderan (pokreti kamere) i funkcionira kao romantična komedija/dramedija u povijesnom, šekspirijanskom ruhu, ispreplećući Shakespeareovu romansu u zbilji s romansom koju piše. Pero će zacijeljeti i postati "ljubovitije" od mača, a riječi "poteći poput rijeke" kad se Shakespeare zaljubi u prekrasnu Violu De Lesseps (radijantna Paltrow), kćer bogataša koja se udaje za mačevalački nastrojenog lorda Wessexa (Colin Firth), ali mašta o ljubavi "poput pobune u srcu što sve ruši i razara". Prilikom prvog susreta s Violom, njegovom Julijom, Shakespeare će ostati bez teksta.

"Zar pjesnik bez riječi?", podbada ga Viola, koja voli glumu, kazalište i mašta o tome da se popne na pozornicu, stoga će se prerušiti u muškarca (lažni brkovi, hlače) na audiciji za "Romeo and Ethel, The Pirate‘s Daughter" i osvojiti ulogu. Pripadnicama ljepšeg spola tada je bilo zabranjeno biti na pozornici i film se provokativno-vizionarski poigrava s gej/trans "on je žena" maskaradom (Shakespeare ljubi "muškarca" s brkovima), a i koristi Violetino presvlačenje za romantično-seksi scenu njezina razodijevanja (ključna riječ "odmotavanje"). Viola zrači i nije čudno da je inspirirala Shakespearea na veliku ljubavnu priču kao što je "Romeo i Julija" u filmu koji je napisan romantičnim, poetičnim jezikom ljubavi. Odnos Shakespearea i Viole zrcalna je slika predstave i "vice versa", uključujući i čuvenu "balkon scenu". Romansa se odvija na dva kolosijeka i paralelno evoluira u zbilji i na pozornici, postajući jedno kad upravo njih dvoje zaigraju Romea i Juliju.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija

Prethodna
300: Pravi stripovski historijski spektakl
Sljedeća
Collateral: Životariti i umrijeti u L. A.-u