Piše: Mirnes Alispahić
Trend snimanja remakeova nije ništa novo, mada se ponekad postavlja pitanje zašto to raditi? Je li u pitanju nedostatak ideja ili mišljenje da nova ekipa može popraviti mane prethodnika? Iako remakeove rade i druge filmske industrije, uglavnom je Hollywood taj koji uporno seže u prošlost ili preko bare do kolega iz drugih zemalja kako bi Amerikancima prikazali filmove bez potrebe da čitaju titlove. Pravilo je da ne treba dirati nešto što valja i što je voljeno od strane mnogih, jer postoji razlog za to. Madonna je prije nekoliko godina željela snimiti remake Casablance, navodno ga smještajući u rat u Iraku gdje bi ona glumila lik Ilse, a Ashton Kutcher Ricka. Srećom, holivudske glavešine nekada znaju reći ne pa nikada nismo vidjeli tu abominaciju. Nekada je remake drugačiji od originala, ali dovoljno dobar na svoj način, poput Zore živih mrtvaca, vjerovatno jedinog doista dobrog filma Zacka Snydera, ili The Departed Martina Scorsesea ili Vanilla Sky Camerona Crowea. Nažalost, u većini slučajeva remakeovi su bespotrebni i samo su bacanje novca jer im nedostaje sve ono što original ima. Jedan od takvih primjera je Tajna u njihovim očima, koji je uprkos dobroj ekipi, ispod prosjeka, čak i ako ga ne poredimo s originalom.
Road House; režija: Doug Liman; uloge: Jake Gyllenhaal, Conor McGregor, Daniela Melchior, 2024.
IMDb rejting: 6.2/10
Rotten Toamtoes rejting: 61%
Akcija s kraja osamdesetih Road House, u kojoj glavnu ulogu tumači pokojni Patrick Swayze važi za klasik žanra, mada je ništa ne izdvaja od mnoštva drugih sličnih akcijskih uradaka koji su bili tražena roba krajem osamdesetih i početkom devedesetih na policama brojnih videoteka širom svijeta. Golotinja? Ima. Seks? Ima. Klišeizirani negativci? Tu su. Možda ima malo šmeka westerna, gdje stranac dođe u mali grad kako bi udijelio pravdu i sukobio se sa zlim bogatašem koji posjeduje navedeni grad ili barem to želi. Ok, tu je i Sam Elliott, ali tu se završava sve ono što valja u ovom filmu koji je klasična akcija B produkcije osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zašto onda raditi remake?
Razlog sigurno nije da se uzmu novci jer su čelnici Amazona nakon kupovine MGM-a odlučili novi Road House objaviti preko svog streaming servisa umjesto distribucije u kino-dvorane, što je loš potez, jer Doug Liman je uradio film za kino-distribuciju. Zasigurno ne onaj o kojem će se pričati decenijama, i definitivno nije njegov “najbolji film“ kako je to izjavio, štaviše nije ni blizu, ali nije ništa lošiji od Stathamovog Beekeepera ili novih Expendablesa, mada je teško biti lošiji od toga.
Priča novog Road House je u suštini ista. Izbacivač dolazi u mali grad da sredi situaciju u baru pored ceste tzv. roadhouse koji se zove Road House, ali se usput sukobi s lokalnim zlikovcem. Radnja je prebačena na Floridu, negativac želi kupiti bar kako bi pravio resort, Dalton je bivši UFC borac. Ako ćemo iskreno, novi Road House je u mnogočemu bolji od originala. Ima humora, režija je bolja, kao i scene borbi (uprkos lošem CGI-u), Jake Gyllenhaal je cool kao Dalton koji svoju ulogu shvaća manje ozbiljno negoli je to Swayze radio pa se stalno ceri.
Osim CGI-a, negativci su uglavnom karikature, pogotovo Conor McGregor koji pretjeruje s glumatanjem i kreveljenjem. Sve ostalo je čisti hommage jednom od klasičnih “toliko loš da je dobar“ filmova za kojeg ćete se pitati šta glumac kalibra Jakea Gyllenhaala radi u njemu i zašto ste potrošili dva sata svog vremena, ali činjenica je da je ovo zabavan film sa svim svojim manama za razliku od originala koji se shvaćao previše ozbiljno.
