Martin Scorsese

Moji filmovi: “Taksista“

Piše: Midhat Ajanović Ajan Posebno mjesto u generaciji koja je revitalizirala američki film pripada Martinu Scorceseu (New York, 1942), čovjeku koji će, slično Coppoli, ispražnjenu holivudsku ambalažu ispuniti autentičnim sadržajem: kombinacijom italo-američke duše, američkog mita i iskustva prethodnih četrdeset godina, ne samo američke, filmske povijesti. 

Razvoj filmskih tehnika u američkoj kinematografiji

Piše: Lejla Panjeta Historija američkog filma je historija američkog sna: njegovih mitova, strahova i žudnji. Od Griffithovih moralnih freski do Nolanovih misaonih labirinata, film je prošao put od nevinosti do samosvijesti. Tehnologija se mijenjala. Zvuk, boja, CGI, streaming. Ali ostali su  isti impulsi: želja da se zabilježi osjećaj, moralna dilema, i pogled čovjeka u pokretu. Ono što se mijenjalo bio je ton: od mitskog prema refleksivnom, od spektakla prema introspekciji. Replika u filmu The Man Who Shot Liberty Valance John Forda: Kad legenda postane činjenica, štampaj legendu, govori o Americi, ali i o filmu. Kao da ga je čuo Christopher Nolan i dodao: Ili je barem izvrni.

Dokumentarci su pokorili Berlinale

Piše: Duško Dimitrovski Na vašeg izvještača posebno lijep utisak je ostavio film The Empire Francuza Bruna Dumonta (Jeanne, France, Camile Claudel 1915). Riječ je o vrlo uspjeloj parodiji na naučnofantastične filmove uopšte. Radnja se dešava u malom mjestu na obali u sjevernoj Francuskoj, tačnije u malom ribarskom selu gdje je rođeno neobično dijete. Ono je toliko neobično da prouzrokuje tajni rat između dobrih i loših vanzemaljskih snaga.