Sead Vegara

Neslavan povratak “kuma“ sedme umjetnosti

Piše: Sead Vegara Da biste shvatili koji i kakav bućkuriš je skuhao Coppola sa svojim Megalopolisom dovoljno je da pogledate samo jednu scenu iz njegovog Oscarom nagrađenog Kuma. Toliki talent, tolika posvećenost svakom mogućem detalju jasno se očituje u (svakom) kadru oskarovca, dok Megalopolis također posjeduje glumački talent, doduše potpuno pogrešno potrošen, protraćen, režijski neshvatljiv, produkcijski raskošan, ali na loš i nelijep način, nevjerovatne, neviđene nebuloze, te skrnavljenja filmskog zanata.

Strange Darling: Ingeniozna postavka priče

Piše: Sead Vegara Podijeljen na šest poglavlja, Strange Darling pripovijeda zaista neviđenu priču, barem je tako rijetko viđamo u savremenom američkom filmu (ako izuzmemo filmove velikog Quentina Tarantina), te je samim tim autentičan. Cijelo svoje trajanje, koji minut više od sat i po, Mollner vješto koristi mozaični narativ da bi nas naveo na krivi trag ili da ipak posumnjamo u ono što je (toliko) očigledno. 

Transformers One: Priča o originalnim igračkama

Piše: Sead Vegara Ne samo da je Cooley uspio, sa armijom ljudi iza sebe, stvoriti fan-tas-ti-čan animirani film u kojem će uživati, podjednako i najmlađi i oni stariji zaljubljenici u animaciju, već je napravio osnovu za (buduću) potpuno novu franšizu.

Pogled u prošlost: “Coco“

Piše: Sead Vegara Vjerovatno najemotivniiji dio Pixarovih CGI animiranih pokretnih slika jeste upravo minijatura iz ostvarenja Up (Nebesa, 2009) upriličena na samom početku filma. A zasigurno najtopliji, najemotivniji i najljepši njihov uradak, u kompletu, jeste film Coco (Coco i velika tajna, 2017).