Sead Vegara

Pogled u prošlost: “Death Proof“

Piše: Sead Vegara Prvi dio filma je snimio koristivši estetiku trash filmova, sve zajedno sa pokretima kamere (Tarantino je sam svoj majstor i ovdje, te potpisuje pored scenarija, režije, glume i posao direktora fotografije), namjerno lošom kvalitetom slike, koja se očituje u iskrzanoj i zrnastoj fotografiji, te prekidima i skokovima u naraciji u vidu gubitka filma (pojedena traka).

Filmska avantura na 7. Avant & Una Film Festivalu

Piše: Sead Vegara Nedavno završeni 7. Avant & Una Film Festival donio je pregršt kvalitetnih ostvarenja i to na par Open Air lokacija od kojih je najprominentnija bila Kapetanova kula u Bihaću. Večeri za pamćenje osigurali su bihaćkoj publici filmovi Paviljon, Južina, te dokumentarci Leptiri bez krila i YU Everest 79. Također, prikazani kratki filmovi Baklava, Herkul, Samoća i Metak u pušci bili su ispraćeni uprkos malo hladnijem vremenu.

Freaky Friday&Happy Gilmore: Življenje na starim lovorikama

Piše: Sead Vegara Pošto je praksa da sve što pogledam to i napišem, želio sam da sebe (i čitatelje) poštedim prekomjerenog komentarisanja svega lošeg što je dostupno na redovnom kino-repertoaru. Bilo kako bilo, trebao sam napisati nešto. Prvo pogledati, pa potom pokušati provesti riječi u tekst.

Vidra: Srce Sarajeva za najbolju glumicu?

Piše: Sead Vegara Najnoviji film Srđana Vuletića, Vidra, urađen je na osnovu predloška koji je napisao crnogorski scenarista Stefan Bošković (Nedelja, 2024). Prema tome, Vuletić bi se sada mogao okarakterisati kao realizator, mada je iz priloženog osjetan i njegov lični autorski pečat. Prvenstveno iz razloga što sada Vuletić, 22 godine nakon svog prvijenca, ponovno radi sa naturščicima, i to zaista mladom glumačkom ekipom, tinejdžerima: Maša Drasler i Savin Perišić, dok je Pavle Marković već koliko – toliko iskusan glumac.

Paviljon: Nema zemlje za starce

Piše: Sead Vegara Scenarij je deriviran iz istoimene pripovijetke hrvatskog književnika i novinara Viktora Ivančića, koju je sam Ivančić zajedno sa bh. piscem Emirom Imamovićem Pirketom prilagodio za film. Sa režiserske strane uopšte se ne osjeti razmak od 22 godine i Mustafićevog prvog režiranog filma i ovog povratničkog.