Piše: Mirza Skenderagić Nakon kultnih ostvarenja Lopovi, ubice i dvije nabijene puške, te Snatch u kojima je prezentovao svoju poetiku iznošenja narativa koje podsjeća na čitanje proznog djela sa obilježenim pasusima, u izrazito odmjerenom ritmu i brzom tempu, u kojem se nevidljivi narator zaustavlja, vraća unazad, juri naprijed, okreće stranice, na razne načine pomjera kameru unutar postavljene kompozicije, boji ih muzikom, čini ih još apsurdnijim, duhovitijim, nasilnijim, nego što bi to bile u rukama nekog drugog reditelja, uslijedilo je mlak ili nedorečen kreativni period iz kojeg Ritchie nije izašao sve do danas.