A Blast: Soft-porn u hramu kulture

ablastbig2Piše: Nisad Selimović

U toj zemlji Grčkoj je zaista nešto truhlo. Nakon što su ušli u Evropsku Uniju, povukli brdo kredita i sve to spiskali brže nego što stignete izgovoriti Dimitrios Elefteropulos, čitava cviilizacija koju su gradili hiljadama godina počela se urušavati. Mnogi su se pitali šta se desilo i zašto se desilo. Pa, ko je jučer bio na kasnoj projekciji takmičarskog programa 20. SFF-a, mogao je dobiti određen, dosta smušen, ali izvjestan pogled na savremenu Grčku i probleme njenih stanovnika. Kao jedini predstavnik ove zemlje u konkurenciji za Srce Sarajeva, naime, sinoć je prikazan film "A Blast" (naslov programeri nisu ni prevodili) Syllasa Tzoumerkasa, njegovo drugo dugometražno ostvarenje. Prije ovog filma, Tzoumerkas je snimio i "Homeland", film koji mu je donio pregršt grčkih nacionalnih nagrada, te određena priznanja međunarodne kritike. Valjda mu je to i dalo krila da se dadne u koštac sa možda i najvećim problemima savremene Grčke, a uz to je učinio i na jedan autorski vrlo osoben način, koji publici i ne pomaže previše.

A Blast; reditelj: Syllas Tzoumerkas; uloge: Angeliki Papoulia, Vassilis Doganis, Maria Filini, Themis Bazaka; 2014.

Radnja se dešava u Atini i prati Mariu (Angeliki Papoulia), majku troje djece kojoj je muž odsutan obzirom da radi na velikom prekookeanskom tankeru. Ali, to ne umanjuje njegovo prisustvo na platnu - obzirom da film ima nelinearnu naraciju i vrvi flashbackovima, veliki broj filmskih minuta gledamo Mariu i muža joj u krevetu i van njega, u nekoj vrsti soft-porn akcije. Pored toga, upoznajemo se i sa teškom situacijom s kojom je Maria, blago šizofrena tridesetogodišnjakinja, bila suočena prije nego je odlučila "pući" u kulminaciji filma. Njen odnos sa sestrom je sulud, dok je njena majka cijeloj porodici podarila ostavštinu u vidu golemom duga zbog nevraćenih kredita. To i jeste ono što bi trebalo biti pokretač radnje, zapleta i raspleta iza cijele ideje Tzoumerkasa i Youle Boudali, spisateljice koja mu je pomogla napisati predložak i za njegov prvijenac. Trebalo bi biti, ali obzirom da film ponajviše obiluje naglim dramaturškim skokovima, nije se Tzoumerkas mnogo bavio obrazloženjima date situacije. U njegovom fokusu je samo Maria, kao centralni element koji zbog svega toga gubi razum.

ablast-film-tvreel-0020Sve bi to bilo smisleno da je taj centralni lik iole savjesna osoba i prije krize. U pomenutim izletima u ranija vremena, ona se ponaša divlje kao i kada je kriza pogodi. Maria u stvari djeluje smisleno tek kada je problemi totalno pritisnu i samo u posjetima banci ona pokazuje zdrav um. Promjena glavnog lika, ipak, nije problematika kojom se treba iko baviti kada za ovaj film valja potražiti komentar. Tzoumerkasov stil s kojim se odlučio realizovati ovu galamdžijsku erotsku dramu (u nekoliko navrata gledamo i homoseksualni odnos na platnu, te klasičnu internet pornjavu) nekako daje dojam da je na njega uticala upravo Maria, kada bi postojala u njegovom životu. Ona je šizofrena, baš kao što je to i njegova režija. "A Blast" čak ne drži vodu ni kada je u pitanju njegov kraj, epilog cijele priče. Njega mnogo bolje zaokružuje Marijin otac, koji se odlučuje na radnju koja bi donekle mogla, doduše ilegalno, donijeti mir cijeloj porodici, ili barem onome što je od nje ostalo (i majka joj se u jednom trenutku ubija). Maria s druge strane samo gubi razum postepeno, i to je shvatljivo tek ako uspijete pohvatati sve konce u tom dramaturškom cirkusu, ali šta je epilog toga, osim da mrzi sve i svakoga oko sebe, teško je reći.

Ipak, ta glumica koja tumači lik Marie, Angeliki Papoulia, savršena je u svom nastupu i mora biti da je Tzoumerkas sjajan u motivaciji svojih glumaca, jer njene ekstaze i padovi u filmu su nevjerovatni. Takav raspon, ali i mimika u onim krajnjim odsutnim momentima pokazuju da se radi o vanrednom talentu i obzirom da ova takmičarska selekcija nije ponudila bogatsvo ženskih likova, njen performans će je zasigurno odvesti u uži izbor za glavne nagrade. Bitno je pomenuti da je ovaj film razvijan i kroz koprodukcijski market CineLink, te da je na njemu nagrađen Eurimages priznanjem. To je sigurno pomoglo produkciji, ali ne i samom filmu, koji ostaje jedno nedefinisano djelo, žanrovski i umjetnički, koje vidi šumu, ali mu je drvo ostalo totalno van fokusa.

Objavljeno u nezavisnom bh. dnevniku Oslobođenje
Prehodna
Song of My Mother: Vrlo bitna priča
Sljedeća
Geto 59: Jedan te isti dan