Wrath of Man: Četvrta saradnja između Ritchieja i Stathama

Piše: Sead Vegara

Najnovije rediteljsko ostvarenje Britanca Guyja Ritchieja Wrath of Man (Dani gnjeva, 2021) predstavlja puni krug za njegovog tvorca i glavnog glumca, “k'o špricer hladnog“ Jasona Stathama. Ritchie je svjedobno trasirao svoju rediteljsku karijeru, ujedno i onu glumačku Jasona Stathama, ali i Vinnieja Jonesa (samo se Vinnie „izgubio“ u daljem procesu), sa prva dva filma Lock, Stock and Two Smoking Barrels (1998) i Snatch (2000) u kojem je dvojac odigrao maestralne uloge. Nastao kao remake francuskog ostvarenja Cash Truck (2004) iz pera reditelja Nicolasa Boukhriefa i scenariste Érica Besnarda, Wrath of Man po četvrti put udružuje glavnog glumca i reditelja, nakon pomenuta dva i sa trećim filmom Revolver (2005).

Dani gnjeva; režija: Guy Ritchie; uloge: Jason Statham, Holt McCallany, Eddie Marsan, Josh Hartnett, Scott Eastwood; 2021.

IMDb rejting: 7.4/10

Rotten Tomatoes rejting: 67%

Upravo sa Lock, Stock and Two Smoking Barrels Statham će započeti svoju glumačku karijeru, a Ritchie će nakon tog filma, snimljenog u domovini, dobiti pozivnicu za Hollywood, te će snimiti slično ostvarenje, gotovo upgradeovanu verziju originalnog filma pod nazivom Snatch, samo sa holivudskim zvijezdama: Brad Pitt, Dennis Farina, Benicio Del Toro, a epizodnu ulogu odigrat će i hrvatski glumački bard Rade Šerbedžija. Ritchie se tako ustanovio kao poprilično osebujan autor, pišući i režirajući vlastite scenarije, te je nastavio tako sve dok nije uplovio u bračne vode sa jednom i jedinom Madonnom, koja ga je iskoristila za sopstvenu promociju, natjerajući ga da je režira u debaklu Swept Away (2002).

Guy će se ipak oporaviti i vratiti vlastitoj viziji režirajući ostvarenja Revolver i RocknRolla (2008). Ipak, brak sa Madonnom će ga „uspavati“ i neće režirati punih sedam godina, vrativši se sa filmom The Man from U.N.C.L.E. (2015), svojevrsnim sedam-sekundnim-filmom (sedam sekundi nakon film se osjećate dobro i onda zaboravljate sve što ste vidjeli u protekla dva sata), i ostvarenjem King Arthur: Legend of the Sword (2017) koje uopšte nije funkcionisalo u njegovom zaista izgrađenom i prepoznatljivom rediteljskom potpisu. Nakon toga će uslijediti i projekat za Disney, igrani remake animirane uspješnice Aladdin (2019), inferioran u odnosu na crtani original. A svojoj punoj snazi i onome što najbolje radi, priča priče pomoću pokretnih slika sa šarolikim likovima i izgrađenim karakterima, koristeći nelinearnu naraciju, vratiće se još u istoj godini sa filmom The Gentlemen.

Dok se Jason Statham, u prva dva Ritchiejeva filma imao uloge maštovito sposobnih pričljivih likova, profilirao u glumca kojem je „akcija“ srednje ime, idući od projekta do projekta u holivudskoj tvornici snova i gradeći imidž opasnog momka (Crank, Transporter, The Mechanic, Parker...) odigravši ulogu u filmu Wrath of Man zajedno sa njegovim rediteljem zatvorio je krug. Statham je misteriozni, ćutljivi, snažni H, koji počinje da radi za losanđelesku firmu koja blindiranim kolima prevozi novac, samo da bi, kako se radnja filma razvija, otkrili da H ima sopstvenu misiju pronalaska ljudi odgovornih za njegovu tragediju.

Ritchie će jednog od negativaca, kojeg portretira Scott Eastwood, sin velikog reditelja i glumca Clinta Eastwooda, uvesti upravo u priču pomoću prepoznatljivog kadra kojim je najbolji od svih, reditelj Sergio Leone uvodio njegovog oca u svojoj dolarskoj spaghetti western trilogiji (Fistfull of Dollars, For A Few Dollars More; The Good, The Bad and the Ugly), krupnim kadrom očiju, ogledala duše. Narativ se u Danima gnjeva odvija u retrospekciji, tako da počinjemo od cetralnog događaja, kojem ćemo se nekoliko puta vratiti u toku radnje filma, preplićući scene jednu sa drugom, tako da priča izgleda složeno i efektivno.

Reditelj Ritchie zajedno sa Marnom Davisom i Ivanom Atkinsom dijeli zasluge za scenarij, ali se itekako osjeti ričijevski dodir. Način na koji su uprizorene i izvedene scene pljačke blindiranih kola sa novcem, te sama koreografija pucnjave, odaje (po)prilično uklađenu radnju, odavajući utisak perfekcionističke akcije kakvu je pokazao i prikazao reditelj Michael Mann u svom pljačkaškom epu Heat (Vrućina, 1995) sa Robertom De Nirom i Alom Pacinom u ulogama pljačkaša i policajca. Stathamov H će se tako prvi put naći na zadatku gdje će na najbolji najefektivniji način neutralisati prijetnju usmrtivši sve pljačkaše, djelo koje će ga u firmi pozicionirati i ustoličiti kao instituciju čovjeka od akcije. Njegove kolege, zvučno nazvani „Metak“ (Holt McCallany) i „Znojko“ (Josh Hartnett), sa divljenjem i strahom će gledati na H-a. Kako se film bude razvijao i radnja približavala kraju tako ćemo i saznati sve stvari o Stathamovom liku, dok će reditelj Ritchie znalački povezati sve konce, otpetljati zapetljano i završiti film sa pobjedničkom notom.

Prethodna
Those Who Wish Me Dead: Povratak prelijepe Angeline Jolie
Sljedeća
Cruella: Postanak jedne od najboljih Disneyjevih negativki